-Piše: Đole Peruničić
On se predomislio! Ima pravo, a reče i obavezu da se predomisli. E, to se u narodu drugačije kaže za neispunjeno obećanje od toga predomišljanja, kako ga On nazva. Možda je predomišljanje „brend“ postojećeg režima, jer se predomišljanje kod njih ukorijenilo skoro tri decenije.
Dakle, da bi se neko predomislio, morao je prvo da misli. E, to već nije dozvoljeno! Zna se ko za njih treba da misli i da se predomišlja. Izleti ponekom od njih, da bez znanja šefa, misli i reče ono što je mislio, pa onda mora javno da kaže da se predomislio, da narod zna da on nije zadužen da misli svojom glavom, već da sluša vođu.
Nije ni čudo što se On predomislio, jer je bio svjestan da nije izabran, ali ga je vođa izgurao, uz pomoć drugih na binu i proglasio ga pobjednikom. Kako onda da mu se omaklo da misli i obećava referendum, a zna se kako je pobijedio i ko o svemu treba da misli. Doduše, on je to naučio od svog dugogodišnjeg šefa, koji se toliko predomišljao da to ne bi nabrojali do sjutra. Njemu može biti! On je vođa i kvit! Svi ostali ne treba da misle, da bi se onda morali javno pravdati za svoja predomišljanja, kako nazva riječ koju narod zna prevesti i koja odslikava decenijsko predomišljanje.
Narod pamti sva predomišljanja šefa režima i njegovih skutonoša i čankolizaca, pa nije ni čudo što se kaže: „Ko laže, taj i krade!“ Znači, oni su opljačkali sopstvenu državu i svoj narod. Kakav narod? – Nikakav! Ovakav narod, koji je dozvolio decenijsko licemjerno vladanje i ne zaslužuje bolje rukovodstvo. Većina se uljuljkala u predomišljanjima i čeka novo predomišljanje od istih vlastodržaca. E, pa neka vam je nazdravlje!
Dakle, referenduma neće biti i tačka! Odluku o pristupanju NATO-u donijela je skupština. Neka vam je sa srećom!
Nego, samo da podsjetimo o donošenju tako važnih odluka u Skupštini Crne Gore.
Naime, 1918. godine Podgorička skupština je donijela odluku da se Crna Gora ujedini sa Srbijom. To su bili izabrani predstavnici naroda koji su na svom zasjedanju donijeli takvu važnu odluku. Od toga, pa do dana današnjeg ta odluka je kritikovana i proglašavana nelegitimnom, jer su je donijeli samo predstavnici izabrani od naroda, a ne cjelokupni narod na glasanju. O nelegitimnosti takve skupštine najviše su pričali oni koji su sada pohitali u skupštinu da svojim prisustvom i glasom podrže ulazak Crne Gore u NATO. Kakva je legitimnost ove sadašnje skupštine, to njih ne brine. E, pa dragi moji, narod će pamtiti i donošenje ove odluke, bez provjere narodnog raspoloženja za takvo važno odlučivanje.
Ovakva krnja skupština, bez stvarnog legitimiteta, kao i njene odluke još više će produbiti ionako velike podjele u narodu.
Nego, mi smo navikli na razna čuda, pa i ovo će se pamtiti i biće zapisano u istoriji Crne Gore.
Pamti istorija da je kralj Nikola objavio rat Austrougarskoj, odmah kad je ona napala Srbiju. E, kako je vodio rat protiv Austrije, to je druga priča. Zna se, a postoje i pisani dokazi da je on sa svojim sinovima simulirao razne sukobe, a čak se zna da je poslao novac u zlatu Albancima da ubijaju i napadaju srpsku vojsku koja je odstupala preko Albanije. Dakle, kralj je izdao Srbiju, a što je najgore izdao je Crnu Goru i svoj narod i pobjegao u Italiju. Prethodno je poslao svoju familiju s novcem koji se našao na dvoru. Narod je ostavio na milost i nemilost okupacionim snagama. Dakle, izdaja je „brend“ crnogorskog vladara, pa nije ni čudo što su ga sadašnji vlastodršci rehabilitovali, jer i oni su izdali sva moralna načela kojima su se nekada ponosili stari Crnogorci. Možda će i ove današnje neka pokoljenja rehabilitovati nakon 100 godina.
Nije mnogo kralj Nikola imao da ponese, ali zato su ovi sadašnji vlastodršci na vrijeme iznijeli opljačkani novac u strane banke, pa će lako otputovati, a narod će ostaviti u bijedi i siromaštvu. To je, dakle, jednom viđeno, a vjerovatno će se u Gori Crnoj i dalje ponavljati, jer kakav je narod - to i zaslužuje.
U Crnoj Gori najbolje prolazi predomišljanje, pa neka vam Bog pomogne, a teško i on da vam može pomoći kakvi ste!